Slušni aparati, slušna pomagala, aparati za sluh

Veliki postotak opće populacije ima određeni stupanj oštećenja sluha, a učestalost oštećenja sluha varira prema pojedinim dobnim skupinama. Kod mladjih od 18 godina postotak oštećenja sluha iznosi oko 2%, a kod starijih od 65 godina preko 30% opće populacije. Oštećenje sluha, prema stupnju težine, kreće se od blage nagluhosti do potpune gluhoće. Osobe koje imaju i blaže oštećenje sluha često imaju poremećaj u komunikaciji, osobito u otežanim uvjetima slušanja, npr. prisutnost okolne buke. Također, osobe s oštećenim sluhom imaju teškoće pri slušanju radija ili televizije, te često imaju šum u uhu ili smetnje ravnoteže. Oštećenje sluha može biti urođeno, najčešće nasljedno, te stečeno, uzrokovano zaraznim bolestima, lijekovima, ozljedom ili bukom. Prema tipu oštećenja sluha nagluhost može biti provodna ili zamjedbena. Kod provodne nagluhosti radi se o smetnjama u vanjskom ili srednjem uhu, a u ovisnosti o uzroku može se liječiti lijekovima ili operacijom. Kod zamjedbene nagluhosti radi se o oštećenju u unutrašnjem uhu ili oštećenju viših razina slušnog puta, a najčešće se radi o oštećenju slušnih stanica unutarnjeg uha. Vrlo su skromne mogućnosti liječenja kod zamjedbene nagluhosti te je kod takvih pacijenata potrebno sluh rehabilitirati uz pomoć slušnih pomagala.  

Slušno pomagalo je elektronički uređaj koji pojačava zvuk iz okoline, odnosno olakšava slušanje, a sastoji se od minijaturnog mikrofona, pojačala i zvučnika. Osnovni tipovi slušnih pomagala su kanalni i zaušni. Prednost zaušnih aparata je dostupnost pri podešavanju aparata i otpornost na ušnu smolu i sekreciju iz uha. Prednost kanalnih aparata je njihov smještaj u zvukovodu, odnosno njihova «nevidljivost». Tipovi slušnih pomagala s obzirom na elektronički mehanizam su analogni i digitalni, što određuje kvalitetu u reprodukciji zvuka, ali i cijenu samog uređaja. Suvremeni uređaji su razvojem tehnologije sve savršeniji i sve minijaturniji. Najsuvremenija slušna pomagala su programabilni digitalni elektronički uređaji, zapravo minijaturni kompjuteri potpuno smješteni u zvukovod (slušni kanal), koji se automatski mogu podešavati prema trenutnim promjenama zvuka okoline te omogućuju bolje slušanje i razumjevanje govora. Potrebno je vrijeme i strpljenje da se uho navikne na novi način slušanja. Mozak osobe oštećena sluha mora se postupno naučiti obrađivati poboljšane i pojačane akustične signale koje prima putem slušnog aparata. U svjetu je trend da slušni aparat bude namjenjen individualnom korisniku, ne samo svojim tehničkim i slušnim karakteristikama, već i dizajnom, tako da on postaje i trendovski modni detalj poput primjerice dizajnerskih naočala. Postoji tip slušnih pomagala skrivenih u naočalama koji ima dodatni mikrofon u smjeru gledanja i može posebno pojačavati govor osobe s kojom se razgovara. Određene tipove slušnih aparata mogu koristi i osobe koje nemaju oštećen sluh, npr. uređaj koji može pojačati govor u vrlo bučnom okruženju, odnosno koji filtrira ambijentalnu buku. Postoje uređaji koji mogu reproducirati razgovor te mogu pomoći da se upamti nečije ime prilikom upoznavanja ili mogu ponoviti zadnjih nekoliko rečenica ukoliko netko izgubi 'nit' tijekom razgovora. Takvi uređaji postupno postaju potreba u svakodnevnom, a osobito poslovnom komuniciranju, pogotovo iz razloga što se buka u društvenom okruženju sve više pojačava i otežava komunikaciju. Digitalna industrija izbacuje na tržište sve savršenije audiouređaje (CD ili MP3 playere, mobilne telefone i sl.) koje danas posjeduje gotovo svaka osoba zapadnog civilizacijskog okruženja te omogućuje sve bolje korištenje slušnih potencijala suvremenog čovjeka, ali i povećava rizik od eventualnog oštećenja sluha.

Postoje oštećenja sluha koja spadaju u 'ničiju zemlju', pacijent čuje predobro da bi mu se ugradila umjetna pužnica, a loše da bi koristio slušno pomagalo. Takav pacijent može dobiti tzv. ugradbeno slušno pomagalo. Ima nekoliko različitih tipova takvih uređaja. Vibrant sound bridge ili zvučni most je ugradbeni uređaj koji nalikuje umjetnoj pužnici, ugradjuje se iza uha, ali se kod njega ne otvara unutarnje uho radi postavljanja elektrode, već se unutarnji dio uređaja fiksira na slušnu košćicu (inkus), koji vibrira i prenosi vibracije u unutarnje uho. BAHA (bone anchored hearing aid) je ugradbeni uređaj kod kojeg se titanijski implant ugradjuje u kost iza uha kod osoba koje imaju provodnu ili mješovitu nagluhosti te omogućuje direktno zvučno podraživanje unutarnjeg uha preko kosti.