Akupunktura je terapija koja se temelji na drevnoj kineskoj filozofiji, a prvi je put opisana 90. godine prije Krista u tekstu koji je napisao Shih-chi. Nijedan poznat kineski izvor stariji od ovog datuma ne opisuje akupunkturu (1).
Moderni autori (npr. Needham (2)) imaju poglede na akupunkturu koji se ne poklapaju s opisima u starim kineskim medicinskim tekstovima. To je vrlo neprikladno i svaka uporaba akupunkture trebala bi uključivati proučavanje tih tekstova kao povijesnih dokumenata, a ne njihovu reinterpretaciju kako bi poslužili drugoj svrsi. Kad se to radi, postaje jasno zašto postoji vrlo slaba veza između modernog zapadnjačkog oblika i razumijevanja akupunkture prošlosti. Jedino temeljitim proučavanjem povijesnih kineskih izvora mogu zainteresirani za akupunkturu razlučiti jesu li njeni koncepti primjenjivi u modernom vremenu. Objektivnost je važan znanstveni princip i pruža zaštitu od utjecaja prethodnih uvjerenja ili ideja. Tehnika se temelji na uvjerenju o nastanku bolesti u čovjekovom tijelu zbog neravnoteže nevidljivih životnih sila. Ravnoteža se može ponovno uspostaviti upotrebom tankih igala ili drugim načinima kojima se stimuliraju različite točke u tijelu. Igle se obično umetnu i rotiraju te se mogu ostaviti tako zabodene neko vrijeme. Točke koje se stimuliraju ovise o pacijentovim simptomima, godišnjem dobu, vremenskim prilikama i rezultatu provjere pulsa.

Povijest akupunkture
Najstariji kineski medicinski tekstovi otkriveni su 1973. u Ma-wang-tui grobovima, a potječu od 168. godine prije Krista (4-6). U njima je opisana kineska medicina kakva je postojala tijekom 3. i 2. stoljeća prije Krista. Akupunktura nije spomenuta u tim tekstovima koji opisuju sve metode liječenja iz tog vremena (1).
Ma-wang-tui tekstovi opisuju postojanje jedanaest mo ili krvnih žila za koje se vjerovalo kako osim krvi sadrže i životnu silu poznatu kao ch'i ili pneuma (6). Nije bilo razlike među žilama na temelju njihova sadržaja niti je objašnjeno kako krv i ch'i cirkuliraju u žilama koje nisu činile povezani sustav (1). Krajem prvog stoljeća prije Krista vjerovalo se kako postoji dvanaest žila koje su povezane u mrežu, a ch'i prolazi kroz žile odvojeno od krvi .
Najvažniji tekst toga vremena - Huang-ti nei-ching - spominje dvanaest povezanih žila koje imaju različit tijek od ranije spominjanih jedanaest (7). Nazivani su kanalima (ching) ili kanalnim žilama (ching-mo).Također se opisuje postojanje velikog broja šupljina koje su smještene po tijelu na tim žilama. Većina modernih pisaca te žile naziva meridijanima.

Bolest se povezivala s krvožilnim sustavom te se u ranim vremenima tretirala puštanjem krvi iz žila oštrim kamenjem ili iglama (6). Kasnije je razvijen koncept uzročnika bolesti - hsieh. Vjerovalo se da se hsieh može smjestiti u krvnim žilama i ometati protok u njima. Koncept ch'i nastao je od izraza hsieh-chi, ili zlih utjecaja koji su se razvili ranije u kineskoj povijesti kada se smatralo da su uzročnici bolesti demoni (hsieh-kuei) (1). Vjetar su smatrali demonom i posljedično uzrokom bolesti. Kasnije su ga uglavnom doživljavali kao prirodni fenomen, iako je još uvijek smatran kao upozorenje budućih događaja. Kao duh ili demon vjetar je nastanjivao, po njihovu vjerovanju, pećine ili tunele. Izraz za pećine (caves u anglosaksonskoj literaturi) koristi se u akupunkturi za označavanje šupljina u koži kroz koje ch'i može ući ili izići iz tijela - hsueh. Vjerovalo se kako se umetanjem različitih vrsta igala u te šupljine protok ch'i može povećati ili smanjiti kako bi se postiglo normalnije stanje zdravlja.
Smatralo se kako ch'i lebdi kroz zrak i teče s krvlju. Kineski znak koji označava ch'i doslovno se čita kao pare koje se dižu iz hrane (1).
Podupiratelji akupunkture vole koristiti riječ 'energija' u povezanosti s izrazom ch'i, međutim, očito je kako:
"temeljni koncept ch'i nema nikakvu sličnost sa zapadnjačkim konceptom energije (bez obzira na to je li izraz energija posuđen od znanosti ili iz kolokvijalne uporabe).

Tijekom vremena povezanost između bockanja iglama i ch'i-ja, što je temelj akupunkture, opisana je u kontekstu nadolazećih kozmoloških pogleda na svijet, kojih nema u ranijim opisima medicinskog krvarenja. Organska medicina postala je podređena svemirskim događanjima (1, 6). Npr. tipovi igala koji su se koristili grupirani su u devet skupina zbog svemirskog značenja tog broja. Kad je sustav otvaranja ili šupljina uzduž žila prvi put opisan, bilo ih je 365, ne zbog toga što je taj broj imao ikakve veze s anatomijom, već zbog broja dana u godini. Raniji tekstovi nisu uopće opisali otvore - iznenada su opisani i bilo ih je 365. Odsustvo bilo kakvog objektivnog temelja za otvore pokazuje i činjenica da mnogi tekstovi opisuju njihov različit ukupan broj (10).

Žile, a ne otvori, bili su centralni objekt 'drevne' akupunkture, dok u modernoj praksi točke imaju primarnu važnost. Žile su tijekom vremena izgubile svoju povezanost s krvožilnim sustavom i na zapadu se danas promatraju prvenstveno kao funkcionalni putovi koji povezuju otvore. Uporaba izraza 'meridijan' umjesto 'žila' uglavnom pomaže zamagljivanju ovog područja.